Kad se konjska zaprega zaustavila na vinorodnome brežuljku povrh Hraščine, iz kočije je prvo iskočio naočit muškarac kako bi ljupkoj dami u bijelome šeširu pomogao da siđe. Prima je za ruku i pokazuje joj vinograde u cvatu; prostrane šume koje su obgrlile pitom zagorski kraj svojim zelenim ogrtačem i vodi je mirisnom livadom do prve klupice. Kavalir iz malenog svežnja vadi bocu vina, nektar bogova iz vinograda koji skrivaju njihove zaljubljene poglede. Opijeni ljepotom prizora koji ih okružuje, sjedaju u polje maslačka i doručkuju. Ovo je detalj iz bajke, ali one stvarne, koja se vec jedno stoljeće odvija na posjedu današnje Vinarije Bolfan. Kavalir je Geza pl. Matačić, austro – ugarski časnik. A dama? Njoj nećemo otkriti ime. Samo ćemo reci da je odbjegla princeza koja je raskoš najbogatijeg europskog dvora zamijenila za nesputani život u jednom od najljepših kutaka našeg planeta. Ona je odlučna žena koje je napustila kraljevske dvore zbog duševnog mira u ljubavnome gnijezdu među zagorskim bregima.